Engleski izrazi Language Management Theory i Language Management Framework (teorija upravljanja jezikom / okvir za upravljanje jezikom) označuju teorijski pristup jeziku i komunikaciji koji su u 1970-ima i 1980-ima u osnovnim crtama formulirali Jiří V. Neustupný i Björn H. Jernudd. Identitet te teorije temelji se, dakako, na skupu teorijskih postulata, a ne na nazivu „upravljanje jezikom". To treba istaknuti iz dvaju razloga: kao prvo, neke osnovna obilježja te teorije objavljena su pod drugim nazivima, osobito kao „teorija jezičnoga ispravka" (theory of language correction) (tom se inačicom bavi Cooper 1989: 40 i d.); i kao drugo, neki se autori služe izrazom language management (upravljanje jezikom) neovisno o teorijskim postulatima Neustupnoga i Jernudda te taj naziv rabe više-manje istoznačno s izrazom language planning (jezično planiranje) (npr. Spolsky 2009).
Teorija upravljanja jezikom (TUJ) nastajala je istodobno s teorijom jezičnoga planiranja (usp. osobito Jernuddova pozivanja na Neustupnoga u zbornicima Rubin & Jernudd 1971 i Rubin, Jernudd, Das Gupta, Fishman & Ferguson 1977, usp. i Jernudd 1983). Postupno se međutim od nje toliko udaljila da predstavlja drukčiju alternativu (v. Jernudd 1991). Odlučujuće je očito bilo nastojanje Neustupnoga da makroskopsko jezično planiranje usidri u teoriji jezičnih problema (usp. osobito Neustupný 1978). Na teorijskoj su se razini primarnim izvorom jezičnih problema počele smatrati konkretne interakcije (komunikacijski događaji), što je skrenulo pozornost teorijskih razmatranja jezičnoga planiranja na mikrorazinu društvenoga života (v. Kimura 2005). Idealnim modelom djelatnosti jezičnoga planiranja smatran je proces koji bi se mogao opisati ovako: ustanovljivanje jezičnoga problema u konkretnim interakcijama > donošenje određenih mjera od strane određene ustanove u kojoj se obavlja jezično planiranje > provedba tih mjera u konkretnim interakcijama. Neustupný (1994: 50) to formulira na sljedeći način:
Tvrdim da bi svaki čin jezičnoga planiranja morao početi analizom jezičnih problema koji se pojavljuju u konkretnim izričajima te da proces jezičnoga planiranja ne bismo smjeli smatrati završenim sve dok ti problemi nisu uklonjeni iz konkretnih izričaja.
Trenutačno najopsežniji prikaz teorije dostupan je u monografiji Neustupný & Nekvapil (2003) te u člancima Neustupný (2002) i Nekvapil (2006 i 2012). Njezine ranije inačice mogu se pronaći u Neustupný (1978) te u zbirci predavanja Jernudd (1991). Neke suvremene primjene i inovacije donose Nekvapil & Sherman (2009), Marriott & Nekvapil (2012) te Nekvapil & Sherman (2014 i 2015).
Dijelovi izlaganja koji slijede donose objašnjenja nekih temeljnih pojmova i distinkcija u teoriji upravljanja jezikom te kratku obavijest o metodologiji istraživanja:
- 1. dio: Što je upravljanje jezikom?
- 2. dio: Teorija upravljanja jezikom
- 3. dio: Jednostavno i organizirano upravljanje
- 4. dio: Proces upravljanja jezikom
- 5. dio: Dimenzije upravljanja
- 6. dio: Metodologija
Literatura
Cooper, R. L. (1989). Language Planning and Social Change. Cambridge: Cambridge University Press.
Jernudd, B. H. (1983). Evaluation of language planning – what has the last decade accomplished? In J. Cobarrubias & J. A. Fishman (eds), Progress in Language Planning: International Perspectives. Berlin: Mouton, 345-378.
Jernudd, B. H. (1991). Lectures on Language Problems. Delhi: Bahri Publications. The fifth lecture: "Individual discourse management" PDF (1,4 MB); deveto poglavlje "Research Directions" PDF (1,6 MB)
Kimura, G. (2005). Gengoseisaku kenkyu no gengokan o tou: Gengokeikaku/gengotaido no nibunhou kara gengokanri no riron e [Kako istraživači jezične politike vide jezik? – Od dihotomije između jezičnoga planiranja i jezičnih stavova do teorije upravljanja jezikom]. Gengoseisaku [Jezična politika], 1, 1-13. Rukopis engleske inačice
Marriott, H. & Nekvapil, J. (eds) (2012). Language Management Approach: Probing the Concept of "Noting". Posebno izdanje časopisa Journal of Asian Pacific Communication, 22 (2).
Nekvapil, J. (2006). From language planning to language management. Sociolinguistica: International Yearbook of European Sociolinguistics, 20, 92-104.
Nekvapil, J. (2012). From language planning to language management: J. V. Neustupný's heritage. Media Komyunikeshon kenkyu (Media and Communication Studies), 63. Sapporo: Hokkaido University, Research Faculty of Media and Communication, 5–21. PDF (2,9 MB)
Nekvapil, J. & Sherman, T. (eds) (2009). Language Management in Contact Situations: Perspectives from Three Continents. Frankfurt am Main: Peter Lang.
Nekvapil, J. & Sherman, T. (eds) (2014). Jazykový management / Language Management. Special Issue of Slovo a slovesnost, 75 (4). POVEZNICA
Nekvapil, J. & Sherman, T. (eds.) (2015). Special Issue: The Language Management Approach: Perspectives on the Interplay of Bottom-Up and Top-Down. International Journal of the Sociology of Language, 232. FRONTMATTER & CONTENTS
Neustupný, J. V. (1978). Post-structural Approaches to Language. Tokyo: University of Tokyo Press. Chapter XII: "Outline of a theory of language problems" PDF (2,1 MB)
Neustupný, J. V. (1994). Problems of English contact discourse and language planning. In T. Kandiah & J. Kwan-Terry (eds), English and Language Planning. Singapore: Academic Press, 50–69. PDF (4 MB)
Neustupný, J. V. (2002). Sociolingvistika a jazykový management. Sociologický časopis – Czech Sociological Review, 38, 429–442. On-line
Neustupný, J. V. & Nekvapil, J. (2003). Language management in the Czech Republic. Current Issues in Language Planning, 4, 181-366. (Pretisnuto u: Baldauf, R.B. & Kaplan, R. B. (eds) (2005). Language Planning and Policy in Europe. Vol. 2. Clevedon: Multilingual Matters, 16–201.) PDF (1,5 MB)
Rubin, J. & Jernudd, B. H. (eds) (1971). Can Language Be Planned? Honolulu: The University Press of Hawaii.
Rubin, J., Jernudd, B. H., Das Gupta, J., Fishman, J. A. & Ferguson, C. A. (eds) (1977). Language Planning Processes. The Hague, Paris, New York: Mouton Publishers.
Spolsky, B. (2009). Language Management. Cambridge: Cambridge University Press.