Upravljanje jezikom zbiva se u načelu na dvjema razinama koje se odlikuju različitim opsegom, odnosno različitim stupnjem složenosti. Govornik može upravljati pojedinim obilježjima ili aspektima svojega vlastitoga izričaja ili izričaja komunikacijskoga partnera „ovdje i sad", tj. u konkretnoj interakciji. Takvo je upravljanje „jednostavno" („izričajno" ili „online"-upravljanje). Može se ilustrirati primjerom br. 1, u kojem češki televizijski voditelj upotrijebi neknjiževnojezični oblik zamjenice který (koji), a nakon što toga postane svjestan, dodaje i književnojezični oblik kteří (istog značenja); drugim riječima, ispravi se.

Primjer br. 1 (iz Nekvapil 2000: 174)

VODITELJ: témata, o kterých bude dnes řeč, možná poznáte už podle jmen pánů, který- kteří přijali dnešní pozvání. [teme o kojima ćemo razgovarati danas ste već možda prepoznali prema imenima gospoda koji- (subst.) koji (standard) su primili današnji poziv]

Upravljanje jezikom ne mora se odnositi samo na oblike ili varijetete jednoga jezika, kao u primjeru br. 1, nego i na odabir i uporabu jednoga ili više jezika.

Nasuprot jednostavnomu upravljanju organizirano upravljanje („vođeno" ili „offline"-upravljanje) nije ograničeno na jednu konkretnu interakciju, nego na njezine različito konstruirane međuigre, vođeno je i više-manje sistematično. Organiziranost upravljanja jezikom može se razlikovati na nekoliko razina. Rastuću složenost socijalnih mreža prati i sve veći stupanj organizacije upravljanja jezikom. U veoma složenim mrežama organizirano upravljanje često postaje temom javnih ili polujavnih rasprava s velim brojem sudionika (uključujući stručnjake, institucije), od kojih se mnogi pozivaju na različite teorije ili ideologije. Kao ilustracija može poslužiti odluka češke vlade da ukine obvezatnu nastavu ruskoga nakon pada komunističkoga režima 1989. te da potiče nastavu „zapadnih" jezika. Teorija jezičnoga planiranja bavila se samo visoko organiziranim upravljanjem. No time što je naglašavala analizu ishodišne sociolingvističke situacije prešutno je priznavala postojanje jednostavnoga upravljanja, a posebno njegove faze vrednovanja (usp. Ferguson 1977).

Pristaše teorije upravljanja jezikom zahtijevaju da organizirano upravljanje jezikom bude što je moguće više utemeljeno na jednostavnom upravljanju. Primjeri tipa 1 (morfološka oscilacija između češkoga književnoga i općečeškoga jezika) zbog svoje su čestote uistinu postali predmetom organiziranoga upravljanja u Češkoj, a da to pritom nije rezultiralo konkretnim široko koncipiranim mjerama. Ukidanje nastave ruskoga temeljilo se na tom što je ruski bio smatran nekorisnim jezikom, koji je uz to simbolizirao komunistički režim (podrobnije o obama primjerima v. Neustupný & Nekvapil 2003).

Nastavak:

• 1. dio: Što je upravljanje jezikom?
• 2. dio: Teorija upravljanja jezikom
• 3. dio: Jednostavno i organizirano upravljanje
• 4. dio: Proces upravljanja jezikom
• 5. dio: Dimenzije upravljanja
• 6. dio: Metodologija

Literatura