Ustaljenost i osjećaj sigurnosti pri proizvodnji i primanju izričaja ili tekstova temelji se na postojanju norma ili (manje normativnih) očekivanja. Teorija upravljanja jezikom pretpostavlja da govornik često primijeti same oblike izričaja u trenutku kad izričaj odstupi od norme ili očekivanja.* Govornik to odstupanje tada može vrednovati negativno, pozitivno ili neutralno. Nakon toga može odabrati ili isplanirati ispravak primijećene i vrednovane pojave te na kraju taj ispravak provesti. Te četiri faze, tj. primjećivanje, vrednovanje, odabir/planiranje ispravka i provedba, predstavljaju različite faze upravljanja jezikom. Kimura (2014) predložio je da se modelu doda još jedna faza, i to peta faza povratne obavijesti, ili, općenitije, poslijeprovedbena faza, jer sudionici upravljanja jezikom katkad traže povratnu obavijest ili ustanovljuju uspješnost provedbe dotičnoga ispravka.
Važno je napomenuti da ne moraju biti izvedene sve faze, konkretni proces upravljanja može završiti nakon bilo koje od njih: govornik primjerice može primijetiti neku pojavu, ali je ne mora vrednovati; ili može vrednovati neku pojavu, ali bez planiranja ispravka koji bi slijedilo; ili može isplanirati ispravak, ali ga iz nekih razloga ne provesti. U primjeru 1 u 3. dijelu vidimo da je proces upravljanja završen fazom provedbe.
Navedene faze mogu se izdvojiti i na razini organiziranoga upravljanja. U idealnom slučaju primjećivanje odstupanja temelji sa na istraživanju ili stručnim analizama koje se tiču jezične situacije različitoga opsega, što zapravo znači da jednostavno upravljanje konkretnim pojavama (npr. izgovor stranih riječi u češkom ili komunikacija između lokalnih i stranih djelatnika neke tvrtke) mora biti temeljito proučeno. Tu početnu fazu opažanja može slijediti vrednovanje različitih aspekata situacije, planiranje i priprema jezičnih i drugih ispravaka te njihova provedba. Tim i drugim fazama organiziranoga upravljanja potanko se bavi Lanstyák (2014).
Za organizirano je upravljanje zacijelo posebno važno ustanoviti jezične probleme, tj. ona odstupanja od norme ili očekivanja koja govornici u konkretnim interakcijama negativno vrednuju i za čije uklanjanje nemaju rutinsko rješenje. Valja ipak napomenuti da se, iako se teorija upravljanja jezikom, u skladu s teorijom jezičnoga planiranja, prvotno razvila kao „lingvistika jezičnih problema", danas pozornost sve više posvećuje i odstupanjima od norma ili očekivanja koja se vrednuju pozitivno – Neustupný (2003) ih naziva „gratifikacijama". I ta primijećena i pozitivno vrednovana odstupanja mogu poslužiti kao važan poticaj za daljnje faze upravljanja jezikom, primjerice za odabir određenoga stranoga jezika za nastavu u javnim ili privatnim školama.
Shema procesa upravljanja jezikom:
- primjećivanje (neke pojave, odstupanja od norme ili očekivanja)
- vrednovanje
- plan ispravka
- provedba
- poslijeprovedbeni korak / povratna obavijest
Predinterakcijsko upravljanje
Pojam predinterakcijskoga upravljanja u osnovi se pojavio već u prvom nacrtu teorije jezičnoga upravljanja pod nazivom „predispravak" (engl. pre-correction) (Neustupný 1978: 249). Za definiciju toga pojma važno je imati na umu vremensku os i mjesto odstupanja od norme/očekivanja na njoj: je li upravljanje počelo prije izričaja u kojem se odstupanje pojavilo? Preciznije, je li se pojavilo kao posljedica predviđanja (anticipacije) odstupanja od norme/očekivanja ili predviđanja jezičnoga problema? Neustupný (2004: 26) to formulira ovako: „U ovisnosti o tom kad se upravljanje pojavljuje, može se govoriti o predupravljanju (pre-management) (koje se izvodi prije pojave odstupanja)..." Analogno Neustupný (isto) govori o istodobnom upravljanju (in-management) i poslijeupravlju (post-management).
Budući da se teorija upravljanja jezikom ne bavi samo jezikom u užem smislu nego i komunikacijom, odnosno interakcijom, uveden je pojam predinterakcijskoga upravljanja te analogni pojam poslijeinterakcijskoga upravljanja (Nekvapil & Sherman 2009). Prednost je tih pojmova to što se s pomoću njih može bolje opisati i objasniti dinamika procesā upravljanja, varijabilnost njihova opsega i učinaka na druge procese upravljanja u drugim interakcijama i na različitim društvenim razinama.
Predinterakcijsko upravljanje može se definirati kao proces jezičnoga upravljanja koji je izveden kao posljedica predviđanja potencijalnoga problema u budućoj interakciji. Riječ je primjerice o traženju odgovarajuće riječi ili spoja riječi u rječniku, o konzultacijama s jezičnim stručnjakom o jezičnim pitanjima ili čak o „strategiji izbjegavanja" kao što je davanje prednosti pisanoj komunikaciji u odnosu na govorenu, angažiranje prevoditelja ili potpuno izbjegavanje interakcije.
Predinterakcijsko upravljanje može biti ciljano, tj. usmjereno na konkretnu buduću akciju, ili općenito, tj. orijentirano na cijelu skupinu sličnih interakcija.
Na sličan se način može definirati i poslijeinterakcijsko upravljanje, i to kao proces upravljanja koji je izveden nakon interakcije na koju se odnosi. Poslijeinterakcijsko upravljanje ostvaruje se, dakako, i prije budućih interakcija, ne može ni biti drukčije, ali dok se predinterakcijsko upravljanje bavi budućim interakcijama, bilo konkretnima bilo općenito, poslijeinterakcijsko upravljanje usmjereno je na ono što se dogodilo u prethodnoj interakciji, a da govornik ne misli izravno na buduće interakcije.
Nastavak:
- 1. dio: Što je upravljanje jezikom?
- 2. dio: Teorija upravljanja jezikom
- 3. dio: Jednostavno i organizirano upravljanje
- 4. dio: Proces upravljanja jezikom
- 5. dio: Dimenzije upravljanja
- 6. dio: Metodologija
Literatura
Kimura, G. C. (2014). Language management as a cyclical process: A case study on prohibiting Sorbian in the workplace. Slovo a slovesnost, 75 (4), 255-270. PDF
Lanstyák, I. (2014). On the process of language problem management. Slovo a slovesnost, 75 (4), 325-351. PDF
Neustupný, J. V. (2003). Japanese students in Prague: Problems of communication and interaction. International Journal of the Sociology of Language, 162, 125–143. PDF
Nekvapil, J. & Sherman, T. (2009). Pre-interaction management in multinational companies in Central Europe. Current Issues in Language Planning, 10, 181–198. PDF
Neustupný, J. V. (2004). A theory of contact situations and the study of academic interaction. Journal of Asian Pacific Communication, 14, 3–31. PDF
Neustupný, J. V. (1978). Post-structural Approaches to Language. Tokyo: University of Tokyo Press. PDF