Pojam upravljanje jezikom (language management) temelji se prema prvotnoj koncepciji Björna H. Jernudda i Jiříja V. Neustupnoga na razlikovanju dvaju procesa karakterističnih za jezičnu uporabu: 1) proizvodnje i primanja izričaja ili tekstova, tj. govorenja, pisanja, slušanja i čitanja, te 2) ljudske djelatnosti usmjerene na proizvodnju i primanje izričaja ili tekstova, tj. metajezične aktivnosti. Ovaj drugi proces ti autori nazivaju upravljanjem jezikom. Nadovezujući se na pojmovlje Joshue Fishmana, J. V. Neustupný često je isticao i da se teorija upravljanja jezikom bavi ponašanjem prema jeziku (engl. behavior toward language).
Upravljanje jezikom može se ilustrirati situacijom u kojoj govornik brižljivim izgovorom ponavlja riječ što je njegov komunikacijski partner nije razumio ili situacijom u kojoj autor unosi ispravke u tekstnu računalnu datoteku (kao na slici desno) ili kad tijelo javne uprave postavi prometni znak (kao na stiliziranoj slici u zaglavlju ove mrežne stranice). Kao što pokazuju ta tri promjera, činovi upravljanja jezikom mogu biti veoma raznoliki. Cilj je teorije upravljanja jezikom na koherentan način opisati i objasniti taj unutar sebe raznorodan tip ljudske djelatnosti.
Nastavak:
- 1. dio: Što je upravljanje jezikom?
- 2. dio: Teorija upravljanja jezikom
- 3. dio: Jednostavno i organizirano upravljanje
- 4. dio: Proces upravljanja jezikom
- 5. dio: Dimenzije upravljanja
- 6. dio: Metodologija